RAD

idemo malo na priču o manjim klubovima, dakle o onima koji nisu bili prvaci, nemaju tolike mase navijača kao oni o kojima sam do sada pisao..
ali u bivšoj ligi su ti klubovi bili igrački dosta dobri, rijetko kada je bilo koji klub mogao ležerno ići na gostovanje kod bilo koga..svi su igrali, i zato je liga bila odlična, među najboljima u europi..

ovi postovi će biti kraći, ali pokušati ću maksimalno izvući sve o klubovima što se može naći na na netu..

prvi na redu je, nasumičnim izborom beogradski rad, klub koji je osnovan 1958. godine..
osnovala ga je skupina radnih kolega iz građevinskog poduzeća rad, po uzoru na neke druge beogradske firme.. oni su upravi poduzeća predložili da preuzmu registraciju i mjesto na tablici u 3. ligi beogradskog podsaveza. u početku najveći rivali su bili banjica i jajinci, ali s vremenom ih je rad nadišao i uzdignuo se u ozbiljan klub..

osnivači, i prvi članovi uprave rada bili su petar đerasimović , prvi predsjednik kluba, radojica tanasijević, ljubomir lazić i nikola marjanović koji je bio prvi trener u klubu. prvi igrači također se mogu voditi kao osnivači kluba, od  kojih su neki nogometno školovana u prvoligaškim klubovima, te su puno pomogli napretku rada, a to su Lazar Slavković, Djurdje Živković, Vladimir Acević, Teodor Šušnjar, Milan Abramović, Brana Djaković, Aleksandar Banić, Živojin Rafailović i Aleksandar Andrejić. . gradska uprava dala je klubu igralište u centru banjice, gdje su uređene tribine, na kojim je uvijek bilo za vrijeme utakmica barem 2 000 gledatelja. uskoro su uređene svlačionice, ekonomat i kafić.. klub je kako organizacijski tako i igrački bio daleko iznad razine lige.. to se pokazalo i na rezultatima teklub ubrzo ulazi u 1. beogradsku ligu

klub se sve više povezuje sa stanovništvom banjice i okolnih naselja, te stvara grupu navijača koja ga prati i na gostovanjima te žestoko navija za svoj klub.

između 1965. i 1969. godine klub "životari" u prvoj beogradskoj ligi, dok se događa smjena generacija na terenu i u upravi..u tom periodu klub vode bivši igrač ljubomir lazović i radomir antić.. a u GP rad polako sazrijeva mišljenje da klub treba ići u republičko natjecanje, da bi još više promovirali samu firmu..

1097. godine konačno je rukovodstvo firme odlučilo da ide dalje. dolazi nova uprava na čelu sa predsjednikom draganom alavantićem, i šefom stručnog štaba sretanom antićem, koji odmah postavlja nove kriterije u vođenju kluba.. počinje se ići u karantene, uvodi nove metode treninga, ide se na pripreme van beograda, čak i u inozemstvo, to se daje posebna pažnja omladinskoj školi, gdje se postavljaju vrsni stručnjaci.

predsjednik kluba se pak posvetio privoljavanju gradskih struktura da FK radu daju zemljište za novi stadion..i napokon 1971. godine uspijeva u tome, grad je poklonio 7 hekrara zemljišta po kraljevom tribinom. na tomu mjestu su se u povijesti održavale parade kralja petra 1...

GP rad sada prvi puta ulaže ogromna sredstva u klub, tj u uređenje tih potpuno zapuštenih objekata, i dovodi ih u red, oprema ih potpuno da bi klub mogao funkcionirati po svim tadašnjim najvišim standardima, a sve je osmislio inžinjer aleksandar jojić..

rad je 1973. odmah po završetku radova na stadiona, koji je nazvan "stadion kralj petar prvi", unišao u 2. saveznu ligu, gdje je u nekoliko navrata mogao biti prvak i unići u prvu ligu, ali odlukom uprave GP rad, namjerno izbjegao ulaza..

uprava GP-a nije željela anti reklamu koju bi dobili da su unišli u prvu ligu pa odmah iz nje ispali, nego su čekali da klub dodatno ojača, da jednostavno preraste drugu ligu, pa onda postane stabilan prvoligaš. svi klubovi u prvoj ligi, barem oni kvalitetniji i stabilniji iza sebe su imali ili jak grad, ili jna, ili cjelu regiju, a rad je imao samo GP rad i njegove kooperante koji su pomagali klubu..

ipak, uprava GP-a se odlučila na prvu ligu, i nije pogriješila, rad je po ulasku u elitu postajao sve bolji i bolji..klub je konstantno rastao, da bi vrhunac u sfrj doživio 13.08.1989. godine kada su u prvom kolu kupa ueffa, koje su izborili 4. mjestom u prvenstvu, na svom stadionu pobjedili grčkog dina, olimpiakosa sa 2-1. rad je gol odluke primio u 90 minuti utakmice, a na uzvratu su poraženi sa 2-0, čime se taj gol pokazao ključnim..

1987. godine, u jeku navijačke ekspanzije u jugoslaviji i radovi navijači su se udružili pod imenom united force, te su nastavili ono što su radili  od samog osnutka kluba..sljedili su svoj klub na svim gostovanjima, često upadali u fajtove ali nikada nisu uzmicali..iako su brojem mala grupa, svi ih respektiraju već od samog osnivanja grupe..

zanimljivo je da je rad jedan od rijetkih klubova u jugoslaviji koji nikada nije ispao u niži rang natjecanja, niti u početku kao amaterski klub, a niti po ulasku u društvo ozbiljnih klubova...

evo toliko za sada..sada me nema nekoliko dana iz obiteljskih razloga, čitamo se sljedeći tjedan, do tada ljepi pozdrav.. glasajte, reklamirajte blog i klikajte po reklamama sa strane...

pozdrav...

BERNARD BAJDO VUKAS - najvoljeniji purger u splitu

u anketi o najboljem nogometašu sa prostora bivše jugoslavije, u konkurenciji strašnih igrača, zvijezda, umjetnika, najboljih strijelaca svijetskog prvenstva, istinskih nogometnih genijalaca ovaj čovjek ima gotovo duplo više glasova od najbližeg pratitelja!

a čitajući o njemu jasno mi je i zašto.. jednostavno, u svoje vrijeme je bio nedodirljivo najbolji na svijetu, osvajao je olimpijske titule, zabijao golove za reprezentaciju svijeta, donosio naslove svojim golovima..svi koji su ga gledali tvrde da bi i u današnjem "letećem" nogometu bio daleko ispred svih..

rođen je na zagrebačkoj trešnjevci 1.05.1927. godine, sa 11. godina je počeo trenirati i igrati za HŠK Concordia, a sa 18. godina prelazi u FD amater, a godinu dana kasnije u NK zagreb..

hajdukovo vodstvo je od splitskih studenata u zagrebu čulo za sjajnog mladog igrača te se odlučilo na put u zagreb da ga dovedu u hajduk.. sa bajdom su se dogovorili za čas, nije tražio praktično ništa, ali njegov otac je odbio ponudu rekavši da se mora nastaviti školovati.. tu je nastala utrka s vremenom, u igru se uključio i dinamo te praktično dogovorio sa bajdinim ocem da pređe u dinamo, ali bajdo je dao riječ splićanima i na njihov prijedlog da mu srede školovanje u splitu, i to u zanatskoj školi za šnajdera, odlučio je otići u split..

bajdo je došao u ekipu u kojoj su bili beara i matošić najbolji igrači, i njegovim dolaskom i adaptacijom hajduk kreće prema vrhu jugo nogometa.. bajdo postiže sve više golova, sve bolje igra i splićani u njemu prepoznaju velikog igrača..
u prvoj sezoni u hajduku u 17 utakmica postiže 5 golova, dok je matošić kao najveća zvijezda zabio 16 u 18 nastupa..
u drugoj sezoni zabija samo 4 gola u 18 utakmica, a onda kreće sa velikim uzletom..u toj sezoni hajduk je osvojio naslov bez poraza, a osnovana je i torcida, kojoj je bajdo bio ljubimac, možda najviše jer je bio purger, a tako se borio za hajduka..

u 1952. godini bajdo je prvi put najbolji strijelac hajduka, doduše sa samo 8 golova u 17 nastupa, ali uz to je i najbolji igrač i nositelj žute majice "sportske panorame".. te godine na olimpijadi u helsinkiju osvaja svoju drugu srebrenu medalju, nakon što je isto napravio 4 godine ranije u londonu..

bajdo nastavlja sa odličnim igrama, hajduku uz bearu i matošića donosi nove naslove a on trpa nemilice..

priča o njemu se pronjela europom pa je pozvan i u reprezentaciju ostatka svijeta protiv velike britanije, koja je tada bila najjača nogometna sila.. utakmica je završila 4-4 a bajdo bio najbolji igrač utakmice, snažni englezi su mu mogli samo staviti soli na rep..bajdo je namjestio dva gola i izborio penal..
1955. godine nastupio je za reprezentaciju europe protiv istog protivnika i opet bio daleko najbolji..zabivši hat - trick.. da je france football od te sezone birao najboljeg igrača,a ne od sljedeće, bajdo bi bio prvi osvajač..te je godine proglašen najboljim sportašem jugoslavije.

za reprezentaciju jugoslavije odigrao je 59 utakmica, zabio 22 gola te dugo bio kapetan..

1957. radi u to doba najveći transfer u bivšoj državi, za 600 milijuna lira prelazi u talijansku bolognu gdje u dvije sezone i 45 nastupa postiže samo 2 gola..

zanimljivo da je od transfera poklonio gradu splitu odašiljač na marjenu da bi mogli gledati talijanski RAI..

nakon te avanture u italiji vraća se u hajduk gdje u 4 godine, skuplja 65 nastupa i postiže 5 golova, nakon toga, već u starijim igračkim godinama odlazi u austriju gdje mjenja 3 kluba i 1966. godine završava karijeru i vraća se u zagreb. u zagrebu je otvorio modni studio, ali je često odlazio u split gdje je stekao mnoge prijatelje. u splitskom klubu je odigrao 615 utakmica i postigao okruglih 300 golova..

ponedjeljak, 04.04.1983. godine... splitom se potiho pronjela vijest - umra je bajdo....

šok, nevjerica..kako tako mlad, pa smo mu je 56 godina.. nažalost istina je.. sportski zagreb je isto tako bio zavijen u crno..otišao je jedan od najvećih, ako ne i najveći nogometaš i sportaš općenito sa ovih prostora..

bajdino posljednje počivalište je u njegovom rodnom zagrebu, na groblju mirogoj..

bajdo je umro, ali ono što je ostavio iza sebe neće nikada, bio je sjajan čovjek, uvijek spreman pomoći svakomu, uvjek nasmijan i raspoložen.. u hajduku su ga zvali i slavuj.. uvjek je vodio pjesmu na proslavama pobjeda i naslova.. naučio je sve dalmatinske pjesme, čak i ispravljao dalmatince kada pogriješe tekst.. jednostavno, veličina na terenu ali možda i veća izvan njega..

toliko o bajdi za sada, bit će još priče o tom velikanu..

pozdrav za sada...

STADIONI

danas pišem o stadionima u bivšoj jugi.. pišući o klubovima u dosadašnjem dijelu uvjek sam pisao i o tome kako su mjenjali stadione, dograđivali ih, rušili i slično..tako će biti i dalje, a ovdje pišem o stadionima koji su bili aktualni u vrijeme raspada države..a nažalost skoro pa svi su i danas aktualni. kažem nažalost jer je to najbolji dokaz koliko se ovdje ulaže u nogomet...

najveći stadion na ovim prostorima je onaj u beogradu, dom crvene zvezde - marakana! uz to što je najveća, danas je i daleko najposjećenija..

27.12.1959. zvezda je odigrala posljednju utakmicu na starom igralištu, i krenula u izgradnju novog stadiona.. sam teren na novom stadionu je spušten za čak 12 metara, što je značilo odvoz ogromnih količina zemlje i kamena..

1.9.1963. odigrana je prva utakmica na novom stadionu, još uvijek ne dovršen, sa 55 000 gledatelja dočekao je pobjedu zvezde nad rijekom od 2-1. prvi gol uopće na marakani postigao je igrač pionira trifun mihajlović, a u seniorima igrač rijeke vukoja. prvi seniorski igrač zvezde bio je dušan maravić.
rekord stadiona po posjećenosti je 110 000 gledatelja na utakmici polufinala kupa kupova sa ferencvarošem.
na marakani je odigrano finale kupa prvaka 1973. godina između ajaxa i juvntusa(1-0)
kapacitet je zbog sigurnosti smanjen te je danas 55 538 sjedećih mjesta.

drugi najveći stadion u jugoslaviji je zagrebački maksimir, danas od zagrepčana nazivan "ruglo na kraju grada"..

na mjestu današnjeg maksimira, u istoimenom parku, stadion je otvoren 5.05.1912. godine, te je na njemu igrao HAŠK sve do 1948. godine kada je stadion postao dom dinama. do preuređenja 1997. stadion je primao preko 60 000 gledatelja. tada se uklanjaju tribine istok stajanje, zapad stajanje te se ruši sjeverna tribina i gradi se nova, koja prima preko 10 000 gledatelja. prema planu trebalo je izgraditi kompletan stadion, ali zbog političkih razloga to se nikada nije dogodilo.
jedan od značajnijih događaja, za koji je stadion također preuređivan je univerzijada koja je u zagrebu održana 1987. godine.
prema pričama postoji dvije utakmice koje se vode kao najposjećenije, ona verzija koja je više prihvaćena, ali po meni manje vjerovatno da je istinita je da je rekord stadiona srušen na utakmici kvalifikacija za prvu jugo ligu između zagreba i osijeka 1973. godine, kada je službeno bilo 64 000 gledatelja, a kažu i koja tisuća više..
a prema pričama nekih igrača dinama, i stalnih gledatelja u to vrijeme rekord je ipak srušen 1966/67. kada je kod dinama gostovao hajduk.. prodano je 63 933 karata, ali je na stadionu bilo puno više, neki kažu i 75 000.. dinamo je pobjedio 2-1..
stadion danas ima kapacitet 38 000 sjedećih mjesta.

stadion JNA, ili danas stadion partizana, izgrađen je odmah nakon rata, te je otvoren 9.10.1949. godine utakmicom reprezentacija jugoslavije i francuske.
od tada pa sve do 1998. godine imao je kapacitet 55 000 gledatelja, a tada se preuređuje prema ueffa standardima i danas mu je kapacitet 32 700 mjesta.

stadion je od sredine 50-ih do 1987. bio domaćin parada za dan mladosti, 25.05.

u današnje vrijeme treći stadion po kapacitetu je olimpijski stadion koševo, služneno stadion asim ferhatović hase, stadion fk sarajevo..

koševo je izgrađeno 1947. godine, odmah nakon rata, na njemu je domaćin fk sarajevo. kapacitet po izgradnji mu je 55 000, a rekord 60 000 na utakmici protiv partizana.
stadion je temeljito rekonstruiran za olimpijadu 1984. kada je na njemu održana svečanost zatvaranja olimpijade. ponovno je rekonstruiran 2004. godina kada je kapacitet smanjen na sadašnjih 37 500 sjedećih mjesta.

poljud je jedan od najljepših stadiona u europi, smješten uz more, iz zraka izgleda senzacionalno!

poljud je izgrađen za mediteranske igre u splitu 1979. godine.u pobjedi nad napretkom od 3-1, prvi gol u povjesti na novom stadionu zabio je, danas pomoćnik arsenea wengera, boro primorac.

tadašnji kapacitet stadiona bio je 50 000, a rekord stadiona je srušen 1982. kada je zagrebački dinamo na putu do naslova, pred 65 000 gledatelja pobjedio 1-2 golovima zajeca i deverića..
današnji kapacitet stadiona je 33 800 mjesta.

sada samo kratki pregled ostalih stadiona..

omladinski stadion je dom OFK beograd, kapacitet mu je 19 100 mjesta a izgrađen je 1957. godine.
neslužbeni naziv mu je "stadion na staroj karaburmi"

stadion za bežigradom izgrađen je 1928. godine, kapacitet mu je 8 100 mjesta, i na njemu je igrala olimpija, trenutno je stadion pod rekonstrukcijom..

arena filip 2. makedonski je današnje ime skopskog gradskog stadiona, koji je za bivše države imao kapacitet 18 000 gledatelja, a nakon rekonstrukcije koja je završena 2009. godine proširen je na 36 000.

grbavica je drugi stadion u sarajevu, dom željezničara, i stadion koji je najgore prošao u prošlom ratu..prije rata stadion je imao kapacitet od 20 000 gledatelja, izgrađen je 1953. godine. poslje rata je preuređen i kapacitet mu je smanjen na 12 000 mjesta. postoji plan gradnje nove grbavice, nadamo se da će se jednom i dočekati taj dan..a kako je izgledala grbavica u plamenu pogledajte ovdje...

a ovako sredinom 80ih..

stadion pod goricom je dom titogradske/podgoričke budućnosti.. izgrađen je 1945. godine, imao je kapacitet 7 000 a nakon dovršetka 2. godine kasnije, 17 000. na stadionu se radi i danas, te se po završetku radova kapacitet penje na 24 000. 28.3.1989. na stadionu su postavljeni reflektori..

gradski stadion u novom sadu, ili stadion karađorđe kako se danas zove, i zvao se do drugog svjetskog rata, ima kapacitet 20 000 mjesta, od čega je 12 303 sjedećih. izgrađen je 1924. godine, te na njemu igra vojvodina.

gradski stadion u banja luci izgradio je bogoljub kujundžić, pa je jedno vrijeme i nosio njegovo ime, "stadion bana kujundžić".izgrađen je prije drugog svjetskog rata, te nekoliko puta rekonstruiran. kapacitet mu je 12 000 mjesta. 2008. godine krenulo se u pribavljanje dokumentacije za nov stadion od 30 000 mjesta,tako da se nadam da će i banja luka dobiti svoj novi i moderni stadion.

osječki stadion gradski vrt izgrađen je početkom 80ih godina prošlog stoljeća, kapacitet mu je 22 000 gledatelja, a rekord po posjećenosti je srušen 1982. kada je slavonija pokazala kako diše za dinamo.. čak 42 000 gledatelja je došlo, većinom, podržati plave na putu prema naslovu..

stadion pod bijelim brijegom, danas dom zrinjskog, a do rata veleža. izgrađen je 1971. godine, kapacitet mu je 25 000 gledatelja. u prošlom ratu je razrušen, i uništena je sva arhiva veleža, a danas velež traži povrat stadiona.

i za kraj..najčudniji stadion u bivšoj državi.. po nečemu poseban..drugačiji od svih.. sa jedne strane je gotovo spojen sa morem, a sa druge strane nad njega se nadvila velika stjena...stadion nk rijeke - kantrida!
stadion je na mjestu bivšeg kamenoloma izgrađen 1911. godine. kapacitet prije rekonstrukcije 60ih  mu je bio 25 000 gledatelja,tada je smanjen na 20 000, a tadašnji rekord srušen je protiv real madrida kada je bilo 25 000.. a apsolutni rekord stadiona, i to nakon što mu je kapacitet smanjen na sadašnjih 10 000, srušen je u utakmici protiv osijeka, kada je rijeka trebala pobjedu za naslov prvaka hrvatske, pod stjenama, ali i na njima natiskalo se preko 26 000 gledatelja.

eto ga.. za sada toliko o stadionima..

ankete su vam sa strane.. zanimljivo je.. među igračima vodi bajdo vukas..sljedi ga šuker,sa ipak dosta zaostatka.. među klubovima je po svemu za sada dinamo najbolji, barem u današnje vrijeme, jer se na to odnose pitanja..

koji je za Vas najljepši stadion? može nekakva priča sa nekog gostovanja na nekom od ovih stadiona?? ili naravno ako je to stadion Vašeg kluba nekakva priča??..

hajde, malo se uključite...i molim Vas i za reklamu, neka ljudi čitaju..

pozdrav, uskoro će i novi post..