Pretraži ovaj blog

srijeda, 23. svibnja 2012.

BERNARD BAJDO VUKAS - najvoljeniji purger u splitu

u anketi o najboljem nogometašu sa prostora bivše jugoslavije, u konkurenciji strašnih igrača, zvijezda, umjetnika, najboljih strijelaca svijetskog prvenstva, istinskih nogometnih genijalaca ovaj čovjek ima gotovo duplo više glasova od najbližeg pratitelja!

a čitajući o njemu jasno mi je i zašto.. jednostavno, u svoje vrijeme je bio nedodirljivo najbolji na svijetu, osvajao je olimpijske titule, zabijao golove za reprezentaciju svijeta, donosio naslove svojim golovima..svi koji su ga gledali tvrde da bi i u današnjem "letećem" nogometu bio daleko ispred svih..

rođen je na zagrebačkoj trešnjevci 1.05.1927. godine, sa 11. godina je počeo trenirati i igrati za HŠK Concordia, a sa 18. godina prelazi u FD amater, a godinu dana kasnije u NK zagreb..

hajdukovo vodstvo je od splitskih studenata u zagrebu čulo za sjajnog mladog igrača te se odlučilo na put u zagreb da ga dovedu u hajduk.. sa bajdom su se dogovorili za čas, nije tražio praktično ništa, ali njegov otac je odbio ponudu rekavši da se mora nastaviti školovati.. tu je nastala utrka s vremenom, u igru se uključio i dinamo te praktično dogovorio sa bajdinim ocem da pređe u dinamo, ali bajdo je dao riječ splićanima i na njihov prijedlog da mu srede školovanje u splitu, i to u zanatskoj školi za šnajdera, odlučio je otići u split..

bajdo je došao u ekipu u kojoj su bili beara i matošić najbolji igrači, i njegovim dolaskom i adaptacijom hajduk kreće prema vrhu jugo nogometa.. bajdo postiže sve više golova, sve bolje igra i splićani u njemu prepoznaju velikog igrača..
u prvoj sezoni u hajduku u 17 utakmica postiže 5 golova, dok je matošić kao najveća zvijezda zabio 16 u 18 nastupa..
u drugoj sezoni zabija samo 4 gola u 18 utakmica, a onda kreće sa velikim uzletom..u toj sezoni hajduk je osvojio naslov bez poraza, a osnovana je i torcida, kojoj je bajdo bio ljubimac, možda najviše jer je bio purger, a tako se borio za hajduka..

u 1952. godini bajdo je prvi put najbolji strijelac hajduka, doduše sa samo 8 golova u 17 nastupa, ali uz to je i najbolji igrač i nositelj žute majice "sportske panorame".. te godine na olimpijadi u helsinkiju osvaja svoju drugu srebrenu medalju, nakon što je isto napravio 4 godine ranije u londonu..

bajdo nastavlja sa odličnim igrama, hajduku uz bearu i matošića donosi nove naslove a on trpa nemilice..

priča o njemu se pronjela europom pa je pozvan i u reprezentaciju ostatka svijeta protiv velike britanije, koja je tada bila najjača nogometna sila.. utakmica je završila 4-4 a bajdo bio najbolji igrač utakmice, snažni englezi su mu mogli samo staviti soli na rep..bajdo je namjestio dva gola i izborio penal..
1955. godine nastupio je za reprezentaciju europe protiv istog protivnika i opet bio daleko najbolji..zabivši hat - trick.. da je france football od te sezone birao najboljeg igrača,a ne od sljedeće, bajdo bi bio prvi osvajač..te je godine proglašen najboljim sportašem jugoslavije.


za reprezentaciju jugoslavije odigrao je 59 utakmica, zabio 22 gola te dugo bio kapetan..

1957. radi u to doba najveći transfer u bivšoj državi, za 600 milijuna lira prelazi u talijansku bolognu gdje u dvije sezone i 45 nastupa postiže samo 2 gola..

zanimljivo da je od transfera poklonio gradu splitu odašiljač na marjenu da bi mogli gledati talijanski RAI..

nakon te avanture u italiji vraća se u hajduk gdje u 4 godine, skuplja 65 nastupa i postiže 5 golova, nakon toga, već u starijim igračkim godinama odlazi u austriju gdje mjenja 3 kluba i 1966. godine završava karijeru i vraća se u zagreb. u zagrebu je otvorio modni studio, ali je često odlazio u split gdje je stekao mnoge prijatelje. u splitskom klubu je odigrao 615 utakmica i postigao okruglih 300 golova..

ponedjeljak, 04.04.1983. godine... splitom se potiho pronjela vijest - umra je bajdo....

šok, nevjerica..kako tako mlad, pa smo mu je 56 godina.. nažalost istina je.. sportski zagreb je isto tako bio zavijen u crno..otišao je jedan od najvećih, ako ne i najveći nogometaš i sportaš općenito sa ovih prostora..

bajdino posljednje počivalište je u njegovom rodnom zagrebu, na groblju mirogoj..

bajdo je umro, ali ono što je ostavio iza sebe neće nikada, bio je sjajan čovjek, uvijek spreman pomoći svakomu, uvjek nasmijan i raspoložen.. u hajduku su ga zvali i slavuj.. uvjek je vodio pjesmu na proslavama pobjeda i naslova.. naučio je sve dalmatinske pjesme, čak i ispravljao dalmatince kada pogriješe tekst.. jednostavno, veličina na terenu ali možda i veća izvan njega..



toliko o bajdi za sada, bit će još priče o tom velikanu..

pozdrav za sada...

Nema komentara: