ROBERT PROSINEČKI - posljednji nogometni romantik

robert prosinečki je definitivno jedan od najvećih nogometaša u povijesti..i pri tome ne mislim samo na područje bivše jugoslavije.. njegov nogomet nije igra, njegov nogomet je umjetnost.. njegov nogomet je potez kista najvećih slikara, njegov nogomet  je stih olivera dragojevića ili đorđa balaševića... jednostavno njegov nogomet je ono za što se isplati platiti kartu i vrijeme provesti na nekom od naših derutnih stadiona...

veliki žuti je bio boem, čovjek koji je volio pogledati čaši u dno, koji je bio jedan od najvećih potrošača marllbora u svijetu.. ali kada izađe na teren, kada uzme loptu postao je nenadmašan, nitko mu je nije mogao uzeti bez faula..jednostavno čarobnjak sa loptom...

nemogu naći dovoljno riječi da opišem ono što mislim o njegovom nogometu..možda to najbolje može opisati iz puno izvora potvrđena priča o njegovom prelasku u real madrid.. tada je naime predsjednik reala, nakon što se dogovorio sa zvezdom, pred robija i njegovog oca đuru stavio ugovor u kojem nisu stavili iznos njegove godišnje plaće, nego su njemu rekli da upiše koliko želi... dakle nije ih zanimalo koliko košta, samo da je u bijelom realovom dresu!

dakle..Veliki Žuti rodio se u njemačkoj, u blizini stuttgarta u mjestu villingen - schweningen 12.01.1969. godine. sa 5 godina počinje trenirati nogomet u lokalnom FC Stuttgart Kickers.
sa 10 godina sa roditeljima seli u hrvatsku, u zagreb, gdje se odmah upisuje u dinamo i počinje trenirati na jednoj višoj razini, te se odmah izdvaja od vršnjaka po svojim tehničkim sposobnostima.
1987. godine, znači sa 18 godina prelazi u seniore koje je tada vodio ponovno ćiro blažević koji ga - nije volio! cjeli grad je brujao o tom momku u juniorima koji je "lomio kičme", djelio asistencije kao rukom, te zabijao slobodnjake kao penale..debitirao je za seniore dinama 2.11.1986. protiv željezničara i zabio svoj prvjenac..ali ćiro je tjerao inat i robiju u sezoni dao šansu u samo još jednoj utakmici.. i iako ih je i nju odigrao odlično ćiro je ostao tvrd.. na konstantna novinarska pitanja o prosinečkom, ćiro je u svom stilu odgovorio da "ako on postane igrač, ja ću pojesti svoju trenersku diplomu"


dragan džajić, predsjednik zvezde je kao i svaki nogometni laik prepoznaosuper talent ovog palvokosog klinca, te je sa njegovim ocem dogovorio prelazak u zvezdu, gdje se slagala najbolja momčad u povijesti kluba.. robi je bio pun pogodak, u zvezdi pruža svoje najbolje partije, tri godine zaredom su dominantno prvaci države, a robi je sve bolji i bolji, sve draži delijama i svil ljubiteljima nogometa..njegove majstorije oduševljavaju sve gledatelje...

izbornik malde jugoslovenske reprezentacije, mirko jozić nakon dugo vremena je okupio momčad sastavljenu isključivo po igračkim kvalitetama, a ne kao prije po političkom ključu..i na svijetskom prvenstvu u čileu to je donjelo rezultat, mlada reprezentacija je osvojila to natjecanje, a veliki žuti je proglašen za najboljeg mladog igrača svijeta!


nakon šetnje kroz grupu u četvrtfinalu robi golom iz slobodnjaka donosi pobjedu svojoj ekipi..

uz ovaj gol robi je odigrao maestralnu utakmicu, kao uostalom i čitav turnir osim finala u kojem zbog kartona uz njega nisu igrali niti savičević niti štimac.

u tom finalu jugoslavija je pobjedila na penale, 5-4, a u 90. minuta bilo je 1-1.. u 84. min boban je pogodio za vodstvo 1-0, a već u 86. njemci se vraćaju golom iz penala..
u jedanaestercima golman jelenković brani prvi penal Witzeceku koji je u regularnom djelu zabio, a za jugoslaviju redom zabijaju pavličević, šuker( koji je bio drugi strijelac turnira), brnović, žirojević i odlučujući pogodak zabija zvonimir boban, te navješta velike uspjehe ove reprezentacije.. ako znamo da su zbog manje od godinu dana razlike u godinama ovdje izostali piksi stojković i vladimir jugović, onda vam je jasno koliko je to potentna ekipa bila.. ako zbog ničega meni osobno je žao zbog ove generacije što nismo mogli pratiti kako bi se stvari razvijale.. hrvatska je 98. bila treća na svijetu, a zamislite da su u toj ekipi bili još piksi, jugović, mijatović, savičević i mnogi drugi.. ali što bi bilo kad bi bilo...

nakon sp, i naslova najboljeg mladog grača svijeta prosinečki nastavlja oduševljavati svojim partijama, postajetražena roba među najvećim svjetskim klubovima..traže ga bayern, barceloma, man utd..a najžešći su real madrid i milan..


zvezda je nastavila dominaciju u jugoslavija, a robi kao jedan od najboljih, za mene i za mnoge najbolji igrač kluba, je konstantno igrao, što je dovelo do velike iscrpljenosti,koja je kulminirala u najvažnijoj sezoni, onoj u kojoj je zvezda postala prvak europe i svijeta.. a robi je bio drugi najbolji igrač svijeta!


e sad..postoje teorije koje kažu da su zvezdini lječnici robija kljukali raznim ljekovima da izgura sezonu do kraja, te da je to jako štetilo njegovom zdravlju, posebno mišićima.. teorija nije luda ako se zna da do 89 godine praktično nije imao nikakve ozljede, da je jedna od glavnih vrlina, uz savršenu tehniku bila i velika brzina, tako je u prve dvije sezone u zvezdi na mjerenjima bio drugi najspremniji igrač, i među prva 3 po brzini..


s obzirom na priču o zvezdinom pohodu na vrh europe i svijeta, neću ovdje posebno pisati o tome..

kako je žuti konstantno bio najblji igrač i u reprezentaciji i u klubu, tako su milan i real još više ludili za njim i napokon se dogovorio sa realom.. koliko su bili uvjereni u njegovu kvalitetu, i koliko im se žurilo da ga uzmu prije berlusconija govori i  činjenica da su potpisali pravovaljani ugovor s njim bez lječničkog pregleda. u zvezdi je u 117 službenih utakmica zabio 24 gola..

u prilog onoj ranije spomenutoj teoriji govori i činjenica da su realovi lječnici poludjeli kada su ga poslali na preglede nakon nekoliko ozljeda mišića u kratkom vremenu. zaključak koji su podnjeli predsjedništvu kluba je bio da su robijevi mišići "truli".. dakle teško i trajno oštećeni..


za real je u 3 sezone skupio samo 55 utakmica i postigao 10 golova.. ali svaki njegov nastup i dalje je bio praznik za oči ljubitelja nogometa.. u madridu je pokupio nadimak " posljednji romantičar"..

pogledajte ovaj video i sve će vam biti jasno..takvu kontrolu lopte, bez podcjenjivanja nemaju niti messi niti c. ronaldo.. iz njegovog baratanja loptom se vidi koliko je voli i koliko je stvorena da bude baš u njegovim nogama..


nakon 3 sezone u realu, 55 nastupa i 10 golova prelazi u real oviedo, gdje u jednoj sezoni u 30 nastupa zabija 5 golova, da bi potom otišao u sevillu gdje je ponovno jednu sezonu u kojoj zabija 2 gola.. a onda novi veliki uzlet u karijeri, poziv iz barcelone i povratak na veliku scenu..


u 20 utakmica u crveno-plavom dresu robi ostavlja odličan dojam što se znanja tiče, ali ponovno dolazi do nekoliko ozljeda mišića, te ga barcelona ne uzima na duži period,  nego po isteku ugovora odlazi u zagrebački dinamo, odnosno tadašnju croatiu..svoj matični klub.. njegovim dolaskom stvorena je potpuna euforija u gradu te se nogomet na velika vrata vraća u zagreb.. a uskoro se vraća i najelitnije natjecanje svijeta.. u 3 sezone u dinamu skupio je 50 nastupa i zabio 14 golova, a svom klubu donio najveće radosti nakon 82. i legendarnog naslova prvaka.. 

jedna posebna utakmica, u kojoj sam gledao uživo ovog majstora, koja će zauvjek ostati u sjećanju svih navijača dinama je ona na maksimiru protiv partizana.. prva posljeratna utakmica klubova velike četvorke.. a u toj utakmici je robi pokazao svu raskoš svog talenta..više nije trkački bio ni sjena nekadašnjeg prosinečkog, ali nogometnu genijalnost se jednostavno nemože izgubiti.. kao zaustavljana slika mi stoji trenutak kada je jednog igrača partizana učinio potpuno smiješnim i to na način da nije niti dotaknuo loptu..jednostavan trzaj tijelom, i ovaj je proletio i pao kao pokošen.. kako bi se reklo diskovi u kičmi su mu se polomili... 


ovo je bila vjerovatno najbolja utakmica roberta prosinečkog za dinamo...

nakon ove utakmice modri su nesretno ispali u zadnjem pretkolu lige prvaka, ali već sljedeće sezone na krilima velikog žutog ulaze u to natjecanje nakon velike pobjede nad celticom..

mnogi u hrvatskoj robiju zamjeraju odlazak u zvezdu, te se sa strepnjom od reakcije navijača odlučio za igranje za hrvatsku  reprezentaciju.. za hrvatsku je debitirao golom španjolskoj u utakmici kojom je otvoren stadion u valenciji, te se odmah, velikom partijom riješio napetosti.. a već ta utakmica je bila najava da hrvatska ima odličnu ekipu koja se može nositi sa najboljima na svijetu... a to se potvrdilo plasmanom na euro u engleskoj, i na sp u francuskoj gdje su uz malo sreće,i po meni pametnijeg ćiru, mogli i do finala.. ali za robija je najvažniji dio tog turnira bila prva utakmica kojom je unišao u povijest svjetskih prvenstava..

sa ova dva gola, robert prosinečki postao je prvi, i jedini nogometaš koji je zabio na svijetskom prvenstvu za dvije različite reprezentacije!

robi je u polufinalnoj utakmici, po sudu mnogih, i stručnjaka i laika morao ili igrati od početka ili unići odmah nakon šukerovog vodećeg pogotka... zbog činjenice da se to nije dogodilo, da je hrvatska ispala od budućih prvaka i domaćina francuza, robi je ponovno bio ogorčen na ćiru, ali nikada mu nije uputio niti jednu ružnu riječ, što dovoljno govori o njegovoj ljudskoj veličini.. 


u utakmici za 3. mjesto robi je zaigrao u početnoj postavi te zabio gol, onako kako on to zna, majstorski, mirno..pomalo šukerovski...


nakon sp, još jedne uspješne sezone u dinamu, odlazi iz kluba tužan i razočaran..ponovno potjeran iz najdražeg kluba.. dinamo mu je ostao dužan poveću svotu novca, nikada to nije posebno eksponirao, novac mu nikada nije bio ključan..to će potvrditi i kraj njegove karijere koju je okončao u 4. ligi..


prije kraja karijere iz dinama je otišao u hrvatski dragovoljac, gdje je po dogovoru sa predsjednikom kluba, stjepanom spajićem, nakon utakmice klub morao organizirati večeru za igrače..dakle igrao je besplatno... iz dragovoljca odlazi u belgijski standarad, gdje u 21 utakmici postiže 4 gole i odlazi u englesku, u pourtsmouth gdje je zaludio i gazdu kluba, i navijače i medije.. bio je velika zvijezda.. na odlaski mu je čitav stadion klicao da ostane, da ne ide iz kluba.. zaslužio je duboki naklon svih ljubitelja toga kluba.. u 33 nastupa 9 puta je pogodio suparničku mrežu..


iz engleske dolazi u ljubljanu, u olimpiju, gdje se također zadržava samo jednu sezonu, i u 23 utaknice zabija 3 gola.. tada su mladi igrači olimpije bili hipnotizirani njegovim minijaturama.. prema pričama je navodno kada je on ulazio u svlačionicu nastajao totalni muk, čak su se ustajali da ga pozdrave.. naravno nikada na njegovo traženje, nego jednostavno da mu pokažu koliko ga cijene i poštuju...


nakon 3 sezone u inozemstvu robi se vraća u zagreb, ali ne u dinamo nego u NK zagreb gdje u 26 nastupa postiže 6 golova..


i možda najzanimljiviji dio..dio koji govori o tome koliko taj čovjek voli nogomet... u zagrebu je zaključio profesionalnu karijeru i kratko postao sportski direktor kluba.. ali pošto mu je biti na terenu najljepši osjećaj, unato navodno jako bogatoj ponudi iz arapskih zemalja, robi se odlučuje na jednu sezonu za sebe i svoje prijatelje te odlazi u nk savski marof koji se natječe u 4 HNL...


za mene osobno tehnički najveći igrač kojeg sam gledao, poseban čovjek, koji je da je sportski živio, da ga nisu satrale ozljede biopredodređen za najvećeg u povijesti..ali i ovako..uz mnoge snimke na netu, i danas može svojim potezima dići na noge.. jedva se suzdržim da mu ne zaplješćem i pred ekranom puno godina nakon što je odigrao neku od svojih nezaboravnih rolica..






jednostavno pogledajte best off Robert Prosinečki..jer ako slika govori 1000 riječi, onda ne znam koliko bi ove snimke rekle...

još jednom vas pozivam na odgovaranje u anketama, te klikanje po oglasima..:D


pozdrav..sutra stiže novi post, o još jednom nogometnom romantiku, o Blažu Sliškoviću...